Sima nema više suza. Bez riječi uzima motiku i odlazi na brdo iznad vodenice. Tamo kopa grob, ali ne za sina – tijelo mu ne daju žandari, jer ga vode na obdukciju. Simo kopa grob za svoju slatku dušu. On kaže: “Ja ne kopam grob za Jovana, nego za svoju slatku dušu, jer mi je duši grob potreban.”
Priča govori o nijemoj patnji, nepravdi i ljudskoj izdržljivosti pred nasiljem. Simo ne može da spasi sina, ali svojom smrću u grobu koji je sam sebi iskopao pokazuje koliko duboko može da boli duša siromašnog i nemoćnog čovjeka. Grob Slatke Duse Petar Kocic Prepricano
Grob iskopa pored starog hrasta, legne u njega, prekriži se i umire od tuge, bola i beznađa. Žandari ga sutradan pronađu mrtvog u iskopanom grobu. Sima nema više suza